VJEŠTAČENJE POMOĆU FALSIFIKATA
Dana 20. juna 2013. god. Višem tužilaštvu u Podgorici prof. dr Danko Obradović podnio je krivičnu prijavu za falsifikovanje medicinske dokumentacije vezane za smrt njegovog oca Vukića Obradovića, a 21. 08. 2013. dopunu krivične prijve sa novim materijalnim dokazima o falsifikovanju. Za falsifikovanje je osumnjičio ljekarku doma starih u Risnu Nadu Glogovac, protiv koje je podnio krivičnu prijavu za smrt njegovog oca, jer se na originalu i falsifikatu nalazi njen potpis, a radi se o dokumentu koji ona izdaje. Zamjenik višeg državnog tužioca Željko Tomković je posle toga na njegov zahtjev stopirao medicinsko vještačenje, dok se ne okonča istraga u vezi falsifikovanja i utvrdi činjenično stanje, jer vještačenje na osnovu falsifikovane dokumentacije nema nikakvog smisla. Međutim, gospodin Tomković je svo vrjeme držao u fijoci prijavu za falsifikovanje i oko 20 dana posle obustave, u tajnosti je naložio sudsko medicinskom odboru Medicinskog fakulteta u Podgorici da nastavi sa vještačenjem iz falsifikovane dokumentacije, što je Obradović sasvim slučajno saznao. Tomković je po Zakonu o krivičnom postupku bio obavezan da Obradovića o tome obavjesti i obavezno mu uruči primjerak naredbe o vještačenju, što on nije uradio. Takođe, Tomković vještacima nije dostavio jedan od najvažnijih dokumenata, a to je izjavu krunskog svjedoka J. G. koju je on dao u policijskoj ispostavi u Kotoru i uporno je Obradovića više puta obmanjivao da je to uradio, kako bi se prikrili dokazi koji govore protiv okrivljenih. On kao tužilac nije saslušao ni jednog okrivljenog i ni jednog svjedoka, pa ni Obradovića kao oštećenog, a sve sa ciljem da vještaci dobiju što manje dokaza protiv okrivljenih.
Oberadović je predao pritužbu na njegove postupke višem tužiocu Vesni Jovićević i vrhovnom Veselinu Vučkoviću koji ćute i ne daju odgovor, a po zakonu su dužni da to urade u najkraćem roku i da reaguju. Ovo se ne može shvatiti drugačije izuzev kao njihava puna podrška Tomkovićevim protivpravnim dejstvima u kojima on otvoreno i bez zaziranja radi na prikrivanju dokaza protiv okrivljenih kršeći zakon na najgrublji mogući način. S obzirom da Jovićevićka kao njegov šef mora znati o svim njegovim dejstvima, Obradović osnovano sumnja da mu je ona i naložila da ovako postupi. Svi ovi događaji slede posle falsifikovanja službene isprave koju je izvršio osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić u cilju da pomogne okrivljenima i predstavlja novi očajnički pokušaj tužilaca da odgovorne za smrt Vukića Obradovića oslobode krivice. Krivica okrivljenih je u ovom predmetu toliko očigledna da oni moraju da primjenjuju najbrutalnije metode prikrivanja krivičnog djela u nadi da će osloboditi krivce. Očigledno je da su tužioci izuzetno dobro motivisani da bi sa ovolikvom, dosad neviđenom upornošću, vršili prikrivanje krivičnih djela. Osnovano sumnjam da je osnovni motiv za ove njihove protivzakonite aktivnosti korupcija.
Dana 20. juna 2013. god. Višem tužilaštvu u Podgorici prof. dr Danko Obradović podnio je krivičnu prijavu za falsifikovanje medicinske dokumentacije vezane za smrt njegovog oca Vukića Obradovića, a 21. 08. 2013. dopunu krivične prijve sa novim materijalnim dokazima o falsifikovanju. Za falsifikovanje je osumnjičio ljekarku doma starih u Risnu Nadu Glogovac, protiv koje je podnio krivičnu prijavu za smrt njegovog oca, jer se na originalu i falsifikatu nalazi njen potpis, a radi se o dokumentu koji ona izdaje. Zamjenik višeg državnog tužioca Željko Tomković je posle toga na njegov zahtjev stopirao medicinsko vještačenje, dok se ne okonča istraga u vezi falsifikovanja i utvrdi činjenično stanje, jer vještačenje na osnovu falsifikovane dokumentacije nema nikakvog smisla. Međutim, gospodin Tomković je svo vrjeme držao u fijoci prijavu za falsifikovanje i oko 20 dana posle obustave, u tajnosti je naložio sudsko medicinskom odboru Medicinskog fakulteta u Podgorici da nastavi sa vještačenjem iz falsifikovane dokumentacije, što je Obradović sasvim slučajno saznao. Tomković je po Zakonu o krivičnom postupku bio obavezan da Obradovića o tome obavjesti i obavezno mu uruči primjerak naredbe o vještačenju, što on nije uradio. Takođe, Tomković vještacima nije dostavio jedan od najvažnijih dokumenata, a to je izjavu krunskog svjedoka J. G. koju je on dao u policijskoj ispostavi u Kotoru i uporno je Obradovića više puta obmanjivao da je to uradio, kako bi se prikrili dokazi koji govore protiv okrivljenih. On kao tužilac nije saslušao ni jednog okrivljenog i ni jednog svjedoka, pa ni Obradovića kao oštećenog, a sve sa ciljem da vještaci dobiju što manje dokaza protiv okrivljenih.
Oberadović je predao pritužbu na njegove postupke višem tužiocu Vesni Jovićević i vrhovnom Veselinu Vučkoviću koji ćute i ne daju odgovor, a po zakonu su dužni da to urade u najkraćem roku i da reaguju. Ovo se ne može shvatiti drugačije izuzev kao njihava puna podrška Tomkovićevim protivpravnim dejstvima u kojima on otvoreno i bez zaziranja radi na prikrivanju dokaza protiv okrivljenih kršeći zakon na najgrublji mogući način. S obzirom da Jovićevićka kao njegov šef mora znati o svim njegovim dejstvima, Obradović osnovano sumnja da mu je ona i naložila da ovako postupi. Svi ovi događaji slede posle falsifikovanja službene isprave koju je izvršio osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić u cilju da pomogne okrivljenima i predstavlja novi očajnički pokušaj tužilaca da odgovorne za smrt Vukića Obradovića oslobode krivice. Krivica okrivljenih je u ovom predmetu toliko očigledna da oni moraju da primjenjuju najbrutalnije metode prikrivanja krivičnog djela u nadi da će osloboditi krivce. Očigledno je da su tužioci izuzetno dobro motivisani da bi sa ovolikvom, dosad neviđenom upornošću, vršili prikrivanje krivičnih djela. Osnovano sumnjam da je osnovni motiv za ove njihove protivzakonite aktivnosti korupcija.