ODJELJENJE ZA SUZBIJANJE ORGANIZOVANOG KRIMINALA, KORUPCIJE, TERORIZMA I RATNIH ZLOČINA VRHOVNOG TUŽILAŠTVA CRNE GORE
Specijalnom tužiocu za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina
P O D G O R I C A
Podnosilac krivične prijave: Prezime : Obradović, Ime : Danko
Ime roditelja: Vukić Obradović
JMBG : XXXXXXXXXXX
Datum i mjesto rođenja: XXXXXXXXXX
Zanimanje: profesor na Univerzitetu Crne Gore
Adresa: Podgorica - XXXXXXXXXX
Broj telefona: XXX/XXX-XXX
podnosi sledeću
K R I V I Č N U P R I J A V U
Protiv:
Vesne Jovićević, višeg državnog tužioca u Podgorici
Borisa Savića, osnovnog državnog tužioca u Kotoru
Željka Tomkovića, zamjenika višeg državnog tužioca u Podgorici
Krsta Nikolića, vještaka medicinske struke
Zato što
Navedena lica predstavljaju organizovanu kriminalnu grupu koja pomaže licima koja su počinila teška krivična djela da ne budu kažnjena.
Nesumnjivo je da ova organizovana kriminalna grupa spada u nadležnost specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina jer ispunjava najmanje 3 uslova koja predviđa krivični zakon:
1. Svaki član ove kriminalne grupe ima unaprijed određeni ili očigledno odredivi zadatak ili ulogu.
2. Ova kriminalna grupa ima veliki uticaj u prvom redu na sudsku vlast, a takođe i na izvršnu vlast (u prvom redu policiju) i na druge važne društvene i ekonomske činioce.
3. Djelovanje ove kriminalne organizacije se zasniva na unutrašnjoj kontroli i disciplini članova, odnosno u okviru nje je zastupljena hijerarhija.
Navedena lica organizovano i sistematski protivpravnim dejstvima pružaju pomoć licima koja su počinila teška krivična djela. U toku svojih dejstava članovi ove organizovane kriminalne grupe su i sami počinili čitav niz ozbiljnih krivičnih djela.
Način dejstva ove kriminalne grupe je sledeći. Boris Savić i Željko Tomković vrše opstrukciju tako što prikrivaju dokazni materijal, uopšte ne saslušavaju ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka (čime onemogućavaju dobijanje važnih dokaza protiv okrivljenih), ne vrše radnje koje su obavezni da vrše u predmetu kako bi prikrili dokaze i/ili onemogućili njihovo prikupljanje u cilju da pomognu licima koja su počinila krivična djela, uskraćuju prava oštećenog kako bi onemogućili njegovu reakciju i djelovanje (ne dozvoljavaju uvid i kopiranje spisa, odbijaju da informišu o preduzetim radnjama itd.) dok Boris Savić vrši i falsifikovanje službenih isprava i odbija da naloži ekshumaciju i obdukciju. Na ovaj način oni se trude da protiv osumnjičenih ima što manje dokaznog materijala, a zatim taj materijal daju vještaku Krstu Nikoliću (ili nekom drugom vještaku koji je korumpiran) koji nesavjesno vještači i piše nalaz i mišljenje koje treba da osumnjičene oslobodi krivice. Posle toga slijedi rješenje o odbacivanju krivične prijave kao neosnovane. Vesna Jovićević je vjerovatno vođa kriminalne grupe ili je jedan od važnih faktora u grupi (moguće da u okviru ove grupe dejstvuje još lica). Ona koordiniše rad kriminalne grupe i zloupotrebom svog službenog položaja štiti članove ove kriminalne grupe od krivičnog i disciplinskog gonjenja. Ukoliko postoje čvrsti dokazi protiv članova kriminalne grupe onda Vesna Jovićević koči sve krivične i disciplinske prijave tako što ih drži u fioci i na taj način sprečava njihovo procesuiranje. Osnovano sumnjam da je motiv za ovako njihovo protivpravno djelovanje korupcija.
Za njihova protivpravna dejstva imam i čvrste neoborive materijalne i druge dokaze. Ja sam 08. 03. 2013. god. predao krivičnu prijavu policijskoj ispostvi u Kotoru protiv ljekarke kotorske bolnice Ljiljane Krivokapić i ljekarke Doma starih u Risnu Nade Glogovac i NN lica iz doma starih, zbog nesavjesnog liječenja mog oca Vukića Obradovića (što je dovelo do njegove smrti). Boris Savić je zloupotrebio službeni položaj (član 416 KZ) jer je preuzeo krivičnu prijavu za koju nije bio nadležan (bilo je nadležno Više tužilaštvo u Podgorici) kako bi bio u poziciji da lično pomogne osumnjičenima. Kako bi im pomogao on je odbio da traži ekshumaciju i obdukciju (što je po zakonu bio obavezan da uradi), nije saslušao ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka, nesavjesno je izvršio prikupljanje dokaznog materijala (medicinske dokumentacije) i omogućio osumnjičenima da je falsifikuju. On je zatim u svom rješenju o odbacivanju krivične prijave lično falsifikovao nalaz sudskog vještaka Krsta Nikolića koji se nije usudio da bez obdukcije u svom nalazu upiše razlog smri mog oca. Bez obzira na to Savić u svom rješenju o odbacivanju krivične prijave lažno iznosi da je Sudski vještak utvrdio da je uzrok smrti mog oca propadanje moždane mase, a onda drski falsifikator kako bi falsifikat bio ubjedljiviji dodaje da se nalaz vještaka (a to nije zaključak vještaka, već Savićev falsifikat) ni na koji način ne može dovesti u sumnju. Isto tako dodaje da je zaključak vještaka (a to nije zaključak vještaka nego njegov falsifikat) logičan i uvjerljiv pa se prihvata kao vjerodostojan za donošenje odluke u predmetu. Ovim falsifikatom on ujedno i pravda nevršenje ekshumacije i obdukcije, koju on nije naložio a bio je obavezan, po principu šta će obdukcija ako se uzrok smrti zna, ako ne u nalazu vještaka onda u njegovom falsifikatu. Isti razlog o uzroku mog oca je falsifikovala ljekarka Nada Glogovac u medicinskom dokumentu (dokument se zove evidencija o ljekarskim posjetama korisnika Doma starih u Risnu) tako što ga je naknadno upisala u novofabrikovanom falsifikovanom medicinskom dokumentu (za ovo imam materijalne dokaze, odnosno stari i novofabrikovani falsifikovani dokument). Ista dijagnoza smrti mog oca u ova oba falsifikovana dokumenta je dokaz da su Boris Savić i osumnjičena Nada Glogovac blisko sarađivali u falsifikovanju i dogovarali se koju dijagnozu da svak od njih dvoje u svom dokumentu falsifikuje. Tužilac Savić vrši opstrukciju i krši zakon i posle odbacivanja moje krivične prijave. On je prekršio član 58, stav 5. ZKP koji kaže da tužilac treba da upozna oštečenog da može da ima uvid u spise predmeta, jer me nije upoznao sa time, nego me čak onemogućava da imam uvid. Dana 26. marta sam faksom podnio zahtjev tužilaštvu u Kotoru za uvid i kopiranje spisa Kt. Broj 157/13 koji se odnosi na moju krivičnu prijavu. U telefonskom razgovoru tužilac Boris Savić mi je rekao da ne zna kada će mi odobriti uvid. Na pitanje ima li neki rok, odgovorio mi je 4 mjeseca, a potom se ispravio i rekao da rok i ne postoji. Rekao je da je mnogo zauzet i da će mi možda tek kroz neki dan odgovoriti o mom zahtjevu. Dana 27. marta 2013. sam otišao u tužilaštvo u Kotor i tražio uvid. Boris Savić mi je odobrio uvid u samo neke spise iz predmeta i odbio je da mi pokaže listu spisa koje sadrži predmet kako nebih vidio koje spise mi je uskratio. Rekao je da su ostatak spisa i lista sadržaja predmeta tajna. U dopisu koji mi je uručen 02. 02. 2013. god. on se poziva na član 58 ZKP koji kaže da oštećenom može biti uskraćeno pravo da vidi spise dok traje istraga ili dok ne bude saslušan kao svjedok. Ovo nije tačno jer je on već odbacio krivičnu prijavu i zato svi spisi ovog predmeta više nisu mogli biti tajna za mene i morali su meni da budu dostupni na osnovu člana 58 ZKP. Ovim je on još jednom prekršio zakon i vršio opstrukciju da ja nebih mogao da se pripremim da vodim gonjenje kao oštećeni u svojstvu tužioca, na šta sam imao pravo po zakonu. On me onemogućavao da se upoznam sa predmetom kako nebih mogao da nastupim kao tužilac u roku od 30 dana od uručenja njegovog rješenja o odbacivanju krivične prijave. Istovremeno, on je sklanjanjem ovih spisa omogućio osumnjičenima da falsifikuju medicinsku dokumentaciju u čiji posjed ja nisam došao. Spisi koje mi je on dao nisu sadržali ni jedan od ključnih medicinskih dokumenata u vezi smrti mog oca izuzev evidencije o ljekarskim posjetama koju je on greškom previdio da skloni i tako sam ja utvrdio da je falsifikovana upoređujuči nju i isti taj dokument koji je Tomković dobio na svoj zahtjv iz doma starih (obije liste se nalaze kod Tomkovića u spisima). Lista spisa na omotu spisa koju mi on nije dozvolio da vidim je nekompletna (što sam vidio prilikom uvida u nju u Višem tužilaštvu u Podgoricu, koje je kasnije preuzelo predmet, što znači da je falsifikovana, a to sam pokazao i Tomkoviću koji je to konstatovao i osnovano sumnjam da ju je Savić falsifikovao).
Pošto sam u mežuvremenu saznao da je Savić zloupotrebio službeni položaj i preuzeo krivičnu prijavu za koju nije bio nadležan, a posle i nenadležno je odbacio, o tome i svemu drugom sam u svom dopisu obavjestio višeg tužioca u Podgorici Vesnu Jovićević i protiv Borisa Savića i vještaka Krsta Nikolića sam joj podnio krivičnu prijavu. Takođe sam višoj tužiteljki Jovićević podnio zahtjev da kod nadležnog organa protiv Savića pokrene disciplinsku odgovornost i inicijativu za njegovo razrješenje (čl. 39, čl. 41, čl. 52 Zakona o tužilaštvu) u roku od 15. dana (član 42 Zakona o tužilaštvu). Jovićevićka me je posle toga primila na razgovor i kasnije me više nikada nije primila na razgovor niti je odgovarala na moje pisane dopise. Tom prilikom mi je rekla da ne zna kada će razmotriti moj slučaj. Na moju primjedbu da tijelo mog oca trune i da hitno treba uraditi ekshumaciju i obdukciju je odgovorila da ne zna kada će je uraditi. Umjesto da bude zadovoljna što sam njoj kao tužiocu dostavio prijavu za jedno krivično djelo ona je pokazala veliko nezadovoljstvo. Kazala je da za razliku od Savića koji mi je uskaratio zakonsko pravo da vidim dio spisa, ona bi mi nebi dozvolila da vidim ni jedan spis iz predmeta. Rekla je da ne zna ko je nadležan za krivičnu prijavu protiv Savića (a to je bila laž jer je nadležna ona). Javno mi je rekla da i pored mojih neoborivih dokaza nema namjeru da preduzme mjere protiv Savića i da se mogu ako hoću žaliti i vrhovnom tužiocu. Ona je to rekla sa iznenađujućom uvjerenošću da vrhovni tužilac protiv nje neće preduzeti nikakve radnje. Tek posle čak 10 dana i to posle pritiska javnosti, kojoj sam se obratio preko štampe, urađena je ekshumacija za koju je po zakonu bila obavezna neodložna hitnost. Ovom prilikom je Jovićevićka jasno pokazala opstrukciju i čak javno saopštila da će je i dalje vršiti. Što je najavila to je i učinila. Svoje zakonske obaveze sa rokom od 15 dana na osnovu čl. 39, čl. 41, čl. 52, čl. 42 Zakona o tužilaštvu ona nije ispunila. S obzirom da na osnovu čl. 52 Zakona o tužilaštvu državni tužilac razrješava se od dužnosti i ako ne pokrene postupak za razrješenje ili disciplinsku odgovornost državnog tužioca ili zamjenika kada je za to ovlašćen, a zna ili je morao znati za postojanje razloga za razrješenje, ja sam vrhovnom tužiocu podnio zahtjev za podnošenje inicijative nadležnom organu za razrješenja Vesne Jovićević od dužnosti višeg tužioca, kao i krivičnu prijavu protiv nje po osnovu članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
Zamjenik višeg tužioca u Podgorici Željko Tomković je svojski produžio opstrukciju na krivičnoj prijavi povodom smrti mog oca vršeći svoj dio posla u okviru organizovane kriminalne grupe. Prošlo je pola godine od smrti mog oca, a on još nije saslušao ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka i tako je blokirao dobijanje novih dokaza i činjenica protiv osumnjičenih na osnovu njihovih izjava. Ovim je olakšao posao korumpiranom vještaku koji treba da nesavjesno vještači, a zatim treba da uslijedi odbijanje krivične prijave. Posle ovoliko vremena vjerujem da su svjedoci počeli da zaboravljaju detalje u vezi krivične prijave što je u stvari njegova želja. Nesaslušavanjem osumnjičenih on im nije dao šansu da priznaju da su krivi čak i da su to htjeli da urade. U svojim dopisima od 31. 05. 2013. god. i 20. 06. 2013. god. ja sam gospodina Tomkovića obavjestio da je medicinska dokumentacija mog oca falsifikovana i ukazao na falsifikate. Takođe sam mu ukazao da će nesaslušavanjem svjedoka bitno uticati na rezultat vještačenja u korist osumnjičenih. Uprkos tome on je predao falsifikovanu dokumentaciju na vještačenje. Takođe, na vještačenje je dao građansku izjavu koju je osumnjčena Nada Glogovac napisala i poslala, a gradjansku izjavu koju je dao svjedok J. G. (u policijskoj ispostavi u Kotoru) nije predao vještacima. Ja sam ga mnogo puta pito da li je predao izjavu J. G. i svaki put me je lagao da je sigurno predao. Čak je uporno lagao i pošto sam provjerom saznao da je nije predao. Napominjem da moj predmet nije jedini i da je on i u drugim predmetima predavao na vještačenje medicinsku dokumentaciju bez saslušavanja osumnjičenih i svjedoka, kao i falsifikovanu dokumentaciju za koju je oštećeni predao materijalni dokaz da je falsifikovana. On ni po mojoj krivičnoj prijavi za falsifikovanje medicinske dokumentacije ne preduzima adekvatne radnje. Javno mi je rekao da on ne zna kako se vodi postupak po prijavi za falsifikovanje i da neće preduzimati nikakve radnje po njoj. Kada sam mu ja u mojoj krivičnoj prijavi za falsifikovanje dokumentacije predložio radnje koje treba da izvrši (jer je on javno izjavio da ne umije da to radi) on je rekao da će nešto preduzeti, ali nije ništa preduzeo od radnij koje sam ja predložio, već je nastavio opstrukciju. Ne saslušava svjedoke, već vrši samo neke nevažne radnje koje imaju za cilj da pruže osumnjičenima dovoljno vremena da se konsoliduju i spreme nove falsifikate, a kod mene eventualno stvori iluziju da on nešto preduzima ili da će preduzeti. Gospodin Tomković mi ne dozvoljava da imam uvid u spise predmeta, a sve po instrukcijama njegove šefice kriminalne grupe Vesne Jovićević. Samo dva puta (i to sasvim nedavno) mi je dozvolio uvid (fotokopiranje mi nije dozvolio) u trajanju od po samo 10 minuta dokumentacije koja sadrži par stotina stranica sa cijlem da može reći da mi dozvoljava uvid, a da od tog uvida ja nemam nikakve koristi. Mežutim, u dokumentaciji ima toliko falsifikata da je i to bilo dovoljno da oba puta za samo desetak minuta ja nađem po jedan falsifikat. Kada sam našao falsifikate, on mi nije dozvoljavao detaljan uvid, naglo mi ih je bukvalno oteo, prekidao uvid i nije mi dozvolio da dobijem fotokopije bez objašnjenja zašto ne dozvoljava. Osnovano sumnjam da je to uradio sa ciljem da on izvrši prikrivanje falsifikata ili njihovo dodatno falsifikovanje u cilju prikrivanja pošto za to dobije instrukcije od šefa kriminalne grupe Vesne Jovićević. Ovim djelovanjem on je odgovoran za kršenje članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
Sudski vještak Krsto Nikolić je nesavjesno vršio vještačenje sa ciljem da pruži pomoć licima koja su počinila teška krivična djela. On je iznio tvrdnju da je Vukić Obradović umro kao posledica morboznih procesa. Morbozni proces znači neki proces koji vodi ka smrti, a koji ne zna se. Svaki čovjek koji je umro preminuo je kao posledica nekog procesa koji je doveo do njegove smrti, odnosno morboznog procesa. Drugim riječima Krsto Nikolić tvrdi da je moj otac umro od nekog procesa koji je doveo do njegove smrti, a koji je to proces ne zna se. Ovo je isto kao da je napisao da ne zna od čega je moj otac preminuo. Ipak, on to iznosi na ovako lukavo izrečen način, uz upotrebu za laika nejasnih fraza, kako bi kod laika stvorio utisak da je iznio neki razlog smrti. Očigledno je da se on nije usudio da tumači od čega je moj otac umro jer je jasno da bez obdukcije to nije moguće uraditi. Zato je on svoj iskaz da se ne zna uzrok smrti mog oca iskazao na ovaj način kako bi omogućio falsifikatoru Saviću da u svom falsifikatu iznese neki uzrok smrti (jer ako jasno izjavi da se ne zna uzrok, falsifikator nebi mogao ni da pokuša da falsifikuje), pa je Savić to iskoristio i iznio vrlo precizan uzrok i naveo da je to Nikolićev nalaz u koji niko ne smije ni da se usudi da sumnja. Nikolić je takođe iznio tvrdnju da su osobe koje 24 časa nisu pružale nikakvu pomoć čovjeku koji je bio u dijabetičkoj komi (besvjesnom stanju) i stanju neposredne životne opasnosti, a do kraja života nisu mu nisu uradile nikakvu laboratorijsku ili drugu dijagnostičku analizu pravilno postupale. Takođe njemu je normalno da je jedna ljekarka posle 24 časa kome mom ocu dala samo jednu infuziju i otišla kući nemilosrdno ga ostavljajući bez ljekarskog nadzora da umre, a da ga je druga ljekarka odbila da primi u bolnicu i da je posle toga umro. Nije mu ukazivana nikakva pomoć ni danima prije padanja u komu mada je on bio u krajnje lošem stanju. Ono što je i za neobrazovanog laika očigledno da se radi o nesavjesnom ljiječenju sa izraženim elementima ubistva sa predumišljajem, on je nazvao da je liječenje bilo „u skladu sa savremenim principima i stavovima medicinske struke i nauke, blagovremeno, potpuno i svestrano”. Njegov zaključak da nije tužan i tragičan, bio bi komičan. Ovakvim svojim postupcima Krsto Nikolić je odgovoran za kršenje članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
U vezi sa ovakvim djelovanjem članova ove organizovane kriminalne grupe ja sam već više puta informisao u pisanoj formi vrhovnog tužioca i protiv navedenih osoba njemu podnosio krivične, disciplinske i prijave da se pokrene inicijativa za njihovo razrješenje od dužnodti.
Predlažem da u vezi sa mojom krivičnom prijavom sprovedete sledeće radnje:
1. Saslušate sve članove ovdje navedene organizovane kriminalne grupe.
2. Ispitate motive za njihovo djelovanje.
3. Ispitate razloge i motive zbog čega vrhovni tužilac još uvjek nije reagovao u vezi mojih prijava za ovakva teška krivična djela i njegovu eventualnu umješanost i ulogu u radu ove grupe.
4. Preduzmete sve druge neophodne radnje za utvrđivanje odgovornosti članova organizovane kriminalne grupe.
5. Molim da me obavezno blagovremeno obavjestite o terminima saslušanja članova organizovane kriminalne grupe i drugih lica vezano za ovaj predmet kako bih prisustvovao saslušanjima.
Za sve dodatne informacije molim da me obevezno kontaktirate. Molim da me u pismenoj formi obavjestite o radnjama koje ste preduzeli u vezi sa mojom prijavom.
Uz ovu krivičnu prijavu u prilogu vam dostavljam:
1. Moju krivičnu prijavu 23-03 Broj: 240/13-1081 koju sam predao protiv medicinskog osoblja
2. Dopunu moje krivične prijave 23-03 Broj: 240/13-1081 koju sam predao protiv medicinskog osoblja
3. Rješenje Kt. Broj 157/13 o odbacivanju moje krivične prijave protiv medicinskog osoblja
4. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Krsta Nikolića
U Podgorici: 09. 09. 2013. godine.
Podnosilac krivične prijave,
Prof. dr Danko Obradović
Specijalnom tužiocu za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina
P O D G O R I C A
Podnosilac krivične prijave: Prezime : Obradović, Ime : Danko
Ime roditelja: Vukić Obradović
JMBG : XXXXXXXXXXX
Datum i mjesto rođenja: XXXXXXXXXX
Zanimanje: profesor na Univerzitetu Crne Gore
Adresa: Podgorica - XXXXXXXXXX
Broj telefona: XXX/XXX-XXX
podnosi sledeću
K R I V I Č N U P R I J A V U
Protiv:
Vesne Jovićević, višeg državnog tužioca u Podgorici
Borisa Savića, osnovnog državnog tužioca u Kotoru
Željka Tomkovića, zamjenika višeg državnog tužioca u Podgorici
Krsta Nikolića, vještaka medicinske struke
Zato što
Navedena lica predstavljaju organizovanu kriminalnu grupu koja pomaže licima koja su počinila teška krivična djela da ne budu kažnjena.
Nesumnjivo je da ova organizovana kriminalna grupa spada u nadležnost specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina jer ispunjava najmanje 3 uslova koja predviđa krivični zakon:
1. Svaki član ove kriminalne grupe ima unaprijed određeni ili očigledno odredivi zadatak ili ulogu.
2. Ova kriminalna grupa ima veliki uticaj u prvom redu na sudsku vlast, a takođe i na izvršnu vlast (u prvom redu policiju) i na druge važne društvene i ekonomske činioce.
3. Djelovanje ove kriminalne organizacije se zasniva na unutrašnjoj kontroli i disciplini članova, odnosno u okviru nje je zastupljena hijerarhija.
Navedena lica organizovano i sistematski protivpravnim dejstvima pružaju pomoć licima koja su počinila teška krivična djela. U toku svojih dejstava članovi ove organizovane kriminalne grupe su i sami počinili čitav niz ozbiljnih krivičnih djela.
Način dejstva ove kriminalne grupe je sledeći. Boris Savić i Željko Tomković vrše opstrukciju tako što prikrivaju dokazni materijal, uopšte ne saslušavaju ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka (čime onemogućavaju dobijanje važnih dokaza protiv okrivljenih), ne vrše radnje koje su obavezni da vrše u predmetu kako bi prikrili dokaze i/ili onemogućili njihovo prikupljanje u cilju da pomognu licima koja su počinila krivična djela, uskraćuju prava oštećenog kako bi onemogućili njegovu reakciju i djelovanje (ne dozvoljavaju uvid i kopiranje spisa, odbijaju da informišu o preduzetim radnjama itd.) dok Boris Savić vrši i falsifikovanje službenih isprava i odbija da naloži ekshumaciju i obdukciju. Na ovaj način oni se trude da protiv osumnjičenih ima što manje dokaznog materijala, a zatim taj materijal daju vještaku Krstu Nikoliću (ili nekom drugom vještaku koji je korumpiran) koji nesavjesno vještači i piše nalaz i mišljenje koje treba da osumnjičene oslobodi krivice. Posle toga slijedi rješenje o odbacivanju krivične prijave kao neosnovane. Vesna Jovićević je vjerovatno vođa kriminalne grupe ili je jedan od važnih faktora u grupi (moguće da u okviru ove grupe dejstvuje još lica). Ona koordiniše rad kriminalne grupe i zloupotrebom svog službenog položaja štiti članove ove kriminalne grupe od krivičnog i disciplinskog gonjenja. Ukoliko postoje čvrsti dokazi protiv članova kriminalne grupe onda Vesna Jovićević koči sve krivične i disciplinske prijave tako što ih drži u fioci i na taj način sprečava njihovo procesuiranje. Osnovano sumnjam da je motiv za ovako njihovo protivpravno djelovanje korupcija.
Za njihova protivpravna dejstva imam i čvrste neoborive materijalne i druge dokaze. Ja sam 08. 03. 2013. god. predao krivičnu prijavu policijskoj ispostvi u Kotoru protiv ljekarke kotorske bolnice Ljiljane Krivokapić i ljekarke Doma starih u Risnu Nade Glogovac i NN lica iz doma starih, zbog nesavjesnog liječenja mog oca Vukića Obradovića (što je dovelo do njegove smrti). Boris Savić je zloupotrebio službeni položaj (član 416 KZ) jer je preuzeo krivičnu prijavu za koju nije bio nadležan (bilo je nadležno Više tužilaštvo u Podgorici) kako bi bio u poziciji da lično pomogne osumnjičenima. Kako bi im pomogao on je odbio da traži ekshumaciju i obdukciju (što je po zakonu bio obavezan da uradi), nije saslušao ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka, nesavjesno je izvršio prikupljanje dokaznog materijala (medicinske dokumentacije) i omogućio osumnjičenima da je falsifikuju. On je zatim u svom rješenju o odbacivanju krivične prijave lično falsifikovao nalaz sudskog vještaka Krsta Nikolića koji se nije usudio da bez obdukcije u svom nalazu upiše razlog smri mog oca. Bez obzira na to Savić u svom rješenju o odbacivanju krivične prijave lažno iznosi da je Sudski vještak utvrdio da je uzrok smrti mog oca propadanje moždane mase, a onda drski falsifikator kako bi falsifikat bio ubjedljiviji dodaje da se nalaz vještaka (a to nije zaključak vještaka, već Savićev falsifikat) ni na koji način ne može dovesti u sumnju. Isto tako dodaje da je zaključak vještaka (a to nije zaključak vještaka nego njegov falsifikat) logičan i uvjerljiv pa se prihvata kao vjerodostojan za donošenje odluke u predmetu. Ovim falsifikatom on ujedno i pravda nevršenje ekshumacije i obdukcije, koju on nije naložio a bio je obavezan, po principu šta će obdukcija ako se uzrok smrti zna, ako ne u nalazu vještaka onda u njegovom falsifikatu. Isti razlog o uzroku mog oca je falsifikovala ljekarka Nada Glogovac u medicinskom dokumentu (dokument se zove evidencija o ljekarskim posjetama korisnika Doma starih u Risnu) tako što ga je naknadno upisala u novofabrikovanom falsifikovanom medicinskom dokumentu (za ovo imam materijalne dokaze, odnosno stari i novofabrikovani falsifikovani dokument). Ista dijagnoza smrti mog oca u ova oba falsifikovana dokumenta je dokaz da su Boris Savić i osumnjičena Nada Glogovac blisko sarađivali u falsifikovanju i dogovarali se koju dijagnozu da svak od njih dvoje u svom dokumentu falsifikuje. Tužilac Savić vrši opstrukciju i krši zakon i posle odbacivanja moje krivične prijave. On je prekršio član 58, stav 5. ZKP koji kaže da tužilac treba da upozna oštečenog da može da ima uvid u spise predmeta, jer me nije upoznao sa time, nego me čak onemogućava da imam uvid. Dana 26. marta sam faksom podnio zahtjev tužilaštvu u Kotoru za uvid i kopiranje spisa Kt. Broj 157/13 koji se odnosi na moju krivičnu prijavu. U telefonskom razgovoru tužilac Boris Savić mi je rekao da ne zna kada će mi odobriti uvid. Na pitanje ima li neki rok, odgovorio mi je 4 mjeseca, a potom se ispravio i rekao da rok i ne postoji. Rekao je da je mnogo zauzet i da će mi možda tek kroz neki dan odgovoriti o mom zahtjevu. Dana 27. marta 2013. sam otišao u tužilaštvo u Kotor i tražio uvid. Boris Savić mi je odobrio uvid u samo neke spise iz predmeta i odbio je da mi pokaže listu spisa koje sadrži predmet kako nebih vidio koje spise mi je uskratio. Rekao je da su ostatak spisa i lista sadržaja predmeta tajna. U dopisu koji mi je uručen 02. 02. 2013. god. on se poziva na član 58 ZKP koji kaže da oštećenom može biti uskraćeno pravo da vidi spise dok traje istraga ili dok ne bude saslušan kao svjedok. Ovo nije tačno jer je on već odbacio krivičnu prijavu i zato svi spisi ovog predmeta više nisu mogli biti tajna za mene i morali su meni da budu dostupni na osnovu člana 58 ZKP. Ovim je on još jednom prekršio zakon i vršio opstrukciju da ja nebih mogao da se pripremim da vodim gonjenje kao oštećeni u svojstvu tužioca, na šta sam imao pravo po zakonu. On me onemogućavao da se upoznam sa predmetom kako nebih mogao da nastupim kao tužilac u roku od 30 dana od uručenja njegovog rješenja o odbacivanju krivične prijave. Istovremeno, on je sklanjanjem ovih spisa omogućio osumnjičenima da falsifikuju medicinsku dokumentaciju u čiji posjed ja nisam došao. Spisi koje mi je on dao nisu sadržali ni jedan od ključnih medicinskih dokumenata u vezi smrti mog oca izuzev evidencije o ljekarskim posjetama koju je on greškom previdio da skloni i tako sam ja utvrdio da je falsifikovana upoređujuči nju i isti taj dokument koji je Tomković dobio na svoj zahtjv iz doma starih (obije liste se nalaze kod Tomkovića u spisima). Lista spisa na omotu spisa koju mi on nije dozvolio da vidim je nekompletna (što sam vidio prilikom uvida u nju u Višem tužilaštvu u Podgoricu, koje je kasnije preuzelo predmet, što znači da je falsifikovana, a to sam pokazao i Tomkoviću koji je to konstatovao i osnovano sumnjam da ju je Savić falsifikovao).
Pošto sam u mežuvremenu saznao da je Savić zloupotrebio službeni položaj i preuzeo krivičnu prijavu za koju nije bio nadležan, a posle i nenadležno je odbacio, o tome i svemu drugom sam u svom dopisu obavjestio višeg tužioca u Podgorici Vesnu Jovićević i protiv Borisa Savića i vještaka Krsta Nikolića sam joj podnio krivičnu prijavu. Takođe sam višoj tužiteljki Jovićević podnio zahtjev da kod nadležnog organa protiv Savića pokrene disciplinsku odgovornost i inicijativu za njegovo razrješenje (čl. 39, čl. 41, čl. 52 Zakona o tužilaštvu) u roku od 15. dana (član 42 Zakona o tužilaštvu). Jovićevićka me je posle toga primila na razgovor i kasnije me više nikada nije primila na razgovor niti je odgovarala na moje pisane dopise. Tom prilikom mi je rekla da ne zna kada će razmotriti moj slučaj. Na moju primjedbu da tijelo mog oca trune i da hitno treba uraditi ekshumaciju i obdukciju je odgovorila da ne zna kada će je uraditi. Umjesto da bude zadovoljna što sam njoj kao tužiocu dostavio prijavu za jedno krivično djelo ona je pokazala veliko nezadovoljstvo. Kazala je da za razliku od Savića koji mi je uskaratio zakonsko pravo da vidim dio spisa, ona bi mi nebi dozvolila da vidim ni jedan spis iz predmeta. Rekla je da ne zna ko je nadležan za krivičnu prijavu protiv Savića (a to je bila laž jer je nadležna ona). Javno mi je rekla da i pored mojih neoborivih dokaza nema namjeru da preduzme mjere protiv Savića i da se mogu ako hoću žaliti i vrhovnom tužiocu. Ona je to rekla sa iznenađujućom uvjerenošću da vrhovni tužilac protiv nje neće preduzeti nikakve radnje. Tek posle čak 10 dana i to posle pritiska javnosti, kojoj sam se obratio preko štampe, urađena je ekshumacija za koju je po zakonu bila obavezna neodložna hitnost. Ovom prilikom je Jovićevićka jasno pokazala opstrukciju i čak javno saopštila da će je i dalje vršiti. Što je najavila to je i učinila. Svoje zakonske obaveze sa rokom od 15 dana na osnovu čl. 39, čl. 41, čl. 52, čl. 42 Zakona o tužilaštvu ona nije ispunila. S obzirom da na osnovu čl. 52 Zakona o tužilaštvu državni tužilac razrješava se od dužnosti i ako ne pokrene postupak za razrješenje ili disciplinsku odgovornost državnog tužioca ili zamjenika kada je za to ovlašćen, a zna ili je morao znati za postojanje razloga za razrješenje, ja sam vrhovnom tužiocu podnio zahtjev za podnošenje inicijative nadležnom organu za razrješenja Vesne Jovićević od dužnosti višeg tužioca, kao i krivičnu prijavu protiv nje po osnovu članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
Zamjenik višeg tužioca u Podgorici Željko Tomković je svojski produžio opstrukciju na krivičnoj prijavi povodom smrti mog oca vršeći svoj dio posla u okviru organizovane kriminalne grupe. Prošlo je pola godine od smrti mog oca, a on još nije saslušao ni jednog osumnjičenog i ni jednog svjedoka i tako je blokirao dobijanje novih dokaza i činjenica protiv osumnjičenih na osnovu njihovih izjava. Ovim je olakšao posao korumpiranom vještaku koji treba da nesavjesno vještači, a zatim treba da uslijedi odbijanje krivične prijave. Posle ovoliko vremena vjerujem da su svjedoci počeli da zaboravljaju detalje u vezi krivične prijave što je u stvari njegova želja. Nesaslušavanjem osumnjičenih on im nije dao šansu da priznaju da su krivi čak i da su to htjeli da urade. U svojim dopisima od 31. 05. 2013. god. i 20. 06. 2013. god. ja sam gospodina Tomkovića obavjestio da je medicinska dokumentacija mog oca falsifikovana i ukazao na falsifikate. Takođe sam mu ukazao da će nesaslušavanjem svjedoka bitno uticati na rezultat vještačenja u korist osumnjičenih. Uprkos tome on je predao falsifikovanu dokumentaciju na vještačenje. Takođe, na vještačenje je dao građansku izjavu koju je osumnjčena Nada Glogovac napisala i poslala, a gradjansku izjavu koju je dao svjedok J. G. (u policijskoj ispostavi u Kotoru) nije predao vještacima. Ja sam ga mnogo puta pito da li je predao izjavu J. G. i svaki put me je lagao da je sigurno predao. Čak je uporno lagao i pošto sam provjerom saznao da je nije predao. Napominjem da moj predmet nije jedini i da je on i u drugim predmetima predavao na vještačenje medicinsku dokumentaciju bez saslušavanja osumnjičenih i svjedoka, kao i falsifikovanu dokumentaciju za koju je oštećeni predao materijalni dokaz da je falsifikovana. On ni po mojoj krivičnoj prijavi za falsifikovanje medicinske dokumentacije ne preduzima adekvatne radnje. Javno mi je rekao da on ne zna kako se vodi postupak po prijavi za falsifikovanje i da neće preduzimati nikakve radnje po njoj. Kada sam mu ja u mojoj krivičnoj prijavi za falsifikovanje dokumentacije predložio radnje koje treba da izvrši (jer je on javno izjavio da ne umije da to radi) on je rekao da će nešto preduzeti, ali nije ništa preduzeo od radnij koje sam ja predložio, već je nastavio opstrukciju. Ne saslušava svjedoke, već vrši samo neke nevažne radnje koje imaju za cilj da pruže osumnjičenima dovoljno vremena da se konsoliduju i spreme nove falsifikate, a kod mene eventualno stvori iluziju da on nešto preduzima ili da će preduzeti. Gospodin Tomković mi ne dozvoljava da imam uvid u spise predmeta, a sve po instrukcijama njegove šefice kriminalne grupe Vesne Jovićević. Samo dva puta (i to sasvim nedavno) mi je dozvolio uvid (fotokopiranje mi nije dozvolio) u trajanju od po samo 10 minuta dokumentacije koja sadrži par stotina stranica sa cijlem da može reći da mi dozvoljava uvid, a da od tog uvida ja nemam nikakve koristi. Mežutim, u dokumentaciji ima toliko falsifikata da je i to bilo dovoljno da oba puta za samo desetak minuta ja nađem po jedan falsifikat. Kada sam našao falsifikate, on mi nije dozvoljavao detaljan uvid, naglo mi ih je bukvalno oteo, prekidao uvid i nije mi dozvolio da dobijem fotokopije bez objašnjenja zašto ne dozvoljava. Osnovano sumnjam da je to uradio sa ciljem da on izvrši prikrivanje falsifikata ili njihovo dodatno falsifikovanje u cilju prikrivanja pošto za to dobije instrukcije od šefa kriminalne grupe Vesne Jovićević. Ovim djelovanjem on je odgovoran za kršenje članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
Sudski vještak Krsto Nikolić je nesavjesno vršio vještačenje sa ciljem da pruži pomoć licima koja su počinila teška krivična djela. On je iznio tvrdnju da je Vukić Obradović umro kao posledica morboznih procesa. Morbozni proces znači neki proces koji vodi ka smrti, a koji ne zna se. Svaki čovjek koji je umro preminuo je kao posledica nekog procesa koji je doveo do njegove smrti, odnosno morboznog procesa. Drugim riječima Krsto Nikolić tvrdi da je moj otac umro od nekog procesa koji je doveo do njegove smrti, a koji je to proces ne zna se. Ovo je isto kao da je napisao da ne zna od čega je moj otac preminuo. Ipak, on to iznosi na ovako lukavo izrečen način, uz upotrebu za laika nejasnih fraza, kako bi kod laika stvorio utisak da je iznio neki razlog smrti. Očigledno je da se on nije usudio da tumači od čega je moj otac umro jer je jasno da bez obdukcije to nije moguće uraditi. Zato je on svoj iskaz da se ne zna uzrok smrti mog oca iskazao na ovaj način kako bi omogućio falsifikatoru Saviću da u svom falsifikatu iznese neki uzrok smrti (jer ako jasno izjavi da se ne zna uzrok, falsifikator nebi mogao ni da pokuša da falsifikuje), pa je Savić to iskoristio i iznio vrlo precizan uzrok i naveo da je to Nikolićev nalaz u koji niko ne smije ni da se usudi da sumnja. Nikolić je takođe iznio tvrdnju da su osobe koje 24 časa nisu pružale nikakvu pomoć čovjeku koji je bio u dijabetičkoj komi (besvjesnom stanju) i stanju neposredne životne opasnosti, a do kraja života nisu mu nisu uradile nikakvu laboratorijsku ili drugu dijagnostičku analizu pravilno postupale. Takođe njemu je normalno da je jedna ljekarka posle 24 časa kome mom ocu dala samo jednu infuziju i otišla kući nemilosrdno ga ostavljajući bez ljekarskog nadzora da umre, a da ga je druga ljekarka odbila da primi u bolnicu i da je posle toga umro. Nije mu ukazivana nikakva pomoć ni danima prije padanja u komu mada je on bio u krajnje lošem stanju. Ono što je i za neobrazovanog laika očigledno da se radi o nesavjesnom ljiječenju sa izraženim elementima ubistva sa predumišljajem, on je nazvao da je liječenje bilo „u skladu sa savremenim principima i stavovima medicinske struke i nauke, blagovremeno, potpuno i svestrano”. Njegov zaključak da nije tužan i tragičan, bio bi komičan. Ovakvim svojim postupcima Krsto Nikolić je odgovoran za kršenje članova 387, 416, 417 Krivičnog zakona.
U vezi sa ovakvim djelovanjem članova ove organizovane kriminalne grupe ja sam već više puta informisao u pisanoj formi vrhovnog tužioca i protiv navedenih osoba njemu podnosio krivične, disciplinske i prijave da se pokrene inicijativa za njihovo razrješenje od dužnodti.
Predlažem da u vezi sa mojom krivičnom prijavom sprovedete sledeće radnje:
1. Saslušate sve članove ovdje navedene organizovane kriminalne grupe.
2. Ispitate motive za njihovo djelovanje.
3. Ispitate razloge i motive zbog čega vrhovni tužilac još uvjek nije reagovao u vezi mojih prijava za ovakva teška krivična djela i njegovu eventualnu umješanost i ulogu u radu ove grupe.
4. Preduzmete sve druge neophodne radnje za utvrđivanje odgovornosti članova organizovane kriminalne grupe.
5. Molim da me obavezno blagovremeno obavjestite o terminima saslušanja članova organizovane kriminalne grupe i drugih lica vezano za ovaj predmet kako bih prisustvovao saslušanjima.
Za sve dodatne informacije molim da me obevezno kontaktirate. Molim da me u pismenoj formi obavjestite o radnjama koje ste preduzeli u vezi sa mojom prijavom.
Uz ovu krivičnu prijavu u prilogu vam dostavljam:
1. Moju krivičnu prijavu 23-03 Broj: 240/13-1081 koju sam predao protiv medicinskog osoblja
2. Dopunu moje krivične prijave 23-03 Broj: 240/13-1081 koju sam predao protiv medicinskog osoblja
3. Rješenje Kt. Broj 157/13 o odbacivanju moje krivične prijave protiv medicinskog osoblja
4. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Krsta Nikolića
U Podgorici: 09. 09. 2013. godine.
Podnosilac krivične prijave,
Prof. dr Danko Obradović